Svjetski haiku festival  2000.

Doživljaj jedne učesnice

Uvod

Jednog lijepog lipanjskog dana, na povratku iz  škole, moji su me roditelji ugodno iznenadili viješću da sam pozvana da sudjelujem na Svjetskiom haiku festivalu 2000 koji  se održava od 25-30. kolovoza  2000. u Londonu  i Oxfordu, a poziv je poslao Gdin. Susumu Takiguchi, predsjednik  Svjetskog haiku kluba!

Svjetski haiku festival 2000. je započeo pod pokroviteljstvom njegove Uzoritosti  Gdin. Sadayuki Hayashi, Veleposlanika Japana u Velikoj Britaniji i   Gdin. Petera Parkera,  KBE LVO.

Bila sam uzbuđena i počašćena zbog pomisli kakve ću važne osobe tamo upoznati i također zbog iskustva koje  ću doživjeti. Ubrzo su započeli moji ljetni praznici i do 24. kolovoza bilo je  još dovoljno vremena za nestrpljive pripreme: ponavljati i naučiti što više o Japanskoj poeziji i Engleskom jeziku, isposlovati potrebne vize  za Veliku Britaniju, rezervirati avionske karte, proučiti zemljovide i vodiče o Engleskoj, spakirati prtljagu, i u svrhu detaljnog  informiranja iskoristiti Internet  i web- stranice (počevši sa www.yell.com) za potpuni dojam stvarne sreće i nezaboranog praznikovanja.

I moja majka i ja smo bile spremne za naše prvo putovanje u Englesku: na Otopeni aerodromu, u blizini Bucharesta, naše je uzbuđenje već  bilo utisnuto u naše duše i moglo ga se čitati iz  očiju. Ali, sve je bilo mnogo jednostavnije nego što sam ja to zamišljala. Kada je avion uzletio, bilo me je nekako strah, jer je to bio moj prvi let! Međutim, sve je bilo O.K.- kako to englezi kažu- naposlijetku smo i dobro sletjeli a ja mogu reći da sam se osjećala kao “iznad oblaka”.

Po dolasku na aerodrom Heatrow (www.baa.co.uk) koji je velik kao grad, zanijemila sam od čuda jer su svi govorili engleski jezik…bila sam u moru engleskog!  To što se svuda oko mene govori engleskim jezikom jako me se dojmilo.

Štoviše, ubrzo sam se pribrala i uklopila u ovaj “ocean Engleskog” sa samopouzdanjem i optimizmom ohrabrena svima oko mene.

Moja se majka nije uspjela izražavati na engleskom za vrijeme našeg boravka u Velikoj Britaniji iako je sve dosta dobro razumjela. Uz to, ona je bila moj “čuvar”.

Činjenica da nas nitko nije dočekao na aerodromu mi je omogućila da preuzmem “vodstvo”.

Imale smo gomilu geografskih karata i točno smo znale gdje ćemo i što pitati…pristupila sam službeniku na šalteru za informacije i upitala za prijevoz do Londona.  (www.londontransport.co.uk), (www.heathrowexpress.co.uk), (www.airbus.co.uk).

Također smo kupile dvije jednodnevne putne karte i putovanje nastavile Londonskom podzemnom željeznicom. Gdjegod smo prolazile primjećivale smo da je sve izuzetno čisto, a mladi ljudi su obučeni u skromnu odjeću, kape i vrlo se pristojno ponašaju.

Na Piccadilly Circus smo upitale gdje je  Bakerloo Line u namjeri da stignemo do Lambeth North Station. Kada smo izašle iz podzemne željeznice, dvije su nam starije gospođe pokazale smjer prema

International House- hotelu u kome smo trebale odsjesti. Usput smo u jednom malom dućanu kupile dva prirodna soka od trešnje i smijući se krenule pješice duž Lambeth Road.

Obrazi moje majke su se ponovno zarumenjeli. Činilo se kako engleski naglasak odjekuje iz crvenih cigli od kojih su sazidane engleske kuće.  Poslijednjih nekoliko dana sam gotovo tečno govorila engleskim jezikom i to me je zabavljalo…, “ocean engleskog” me je prihvatio i mogla sam plivati u njemu i igrati se kako sam željela, a sve što sam čula oko sebe više mi nije stvaralo osjećaj nesigurnosti i straha od nepoznatog.

Nakon što smo stigli u International House na University of Westminster (Westminster Sveučilištu) , posjetile smo  Saint George’s Cathedral  (katedralu Sv. Georga) (www.southwark-rc-cathedral.org.uk). Kada smo se vratile, bile smo predstavljene Gdinu  Georges Friedenkraftu iz Francuske. Pokazala sam mu svoju knjigu kao i časopise “Orfej” i “Albatros”. Bio je oduševljen. Također sam upoznala Gđu Ingu Uhlemann koja živi u Japanu a osvojila je prvu nagradu na međunarodnom natjecanju Mainichi Contest 1999, naročito draga žena koju nikada neću zaboraviti.

Slijedećeg dana, 25. Kolovoza Gdin Georges Friedenkraft i Gdin. Jean Antonini (Francuska) su nas odveli u Daiwa House (www.daiwa-foundation.org.uk) gdje nas je, na moje iznenađenje toplo pozdravio Gdin. Ion Codrescu osobno, predsjednik Haiku društva grada Constantze (Rumunjska), i njegova supruga Gđa. Mihaela Codrescu.

Imala sam posebnu čast susresti Gdina. Susumu Takiguchija, predsjednika Svjetskog haiku kluba  (www.come.to/worldhaiku/), prekrasnog čovjeka i divnu osobu, koji mi je poklonio svoju knjigu “The Twaddle of an Oxonian-Haiku Poems & Essays” (“Brbljanje studenata sa Oxforda- haiku pjesme i eseji”). Ta se knjiga smatra draguljem u području haiku stvaralaštva- vrijedna knjiga za biblioteku svakog haiku pjesnika i svakog ljubitelja haiku pjesama.

Gdin. Susumu Takiguchi je veliki japanski haiku pjesnik, esejist i umjetnik. Upoznao se s haiku formom kao dječak i od tada je zaljubljen u haiku. Njegov poznati ujak, Naoh Kataoka, bio je blizak učenik Kyoshija (1874-1959). Kao što je običaj među japanskim haiku pjesnicima, Gdin. Takiguchi je bio svoj vlastiti “haigo” (sveučilište Waseda)  u Tokyu i University of Oxford (sveučilište Oxford).

Također sam upoznala njegovu suprugu  gđu Dianu Takiguchi, koja je prava dama.

Toga dana Festivala sam srela dvoje divnih ljudi: gđu. Višnju McMaster i njezinog supruga, Gdina. Grahama McMaster, iz Hrvatske, čiju ću ljubaznost  i prijateljstvo uvijek pamtiti.

Gđa. Višnja McMaster mi je ponudila časopis  Društva Hrvatskih Haiku Pjesnika,  “HAIKU”  (e-mail: haiku@hi.hinet.hr) kojeg uređuju oboje Gđa. i Gdin McMaster.

Gđa. Višnja McMaster mi je rekla vrlo zanimljive stvari o haiku pjesmama koje u Hrvatskoj pišu djeca. Po početka Konferencije i početka službenog programa Festivala, prošetali smo Regent parkom, koji je u blizini Daiwa Hause. U tome trenutku smo imali priliku vidjeti prolazak Kraljevske garde na konjima. Bila sam oduševljena ne samo veličinom Regent  parka nego i smaragdnom bojom drveća i raznolikošću cvijeća.

Kada sam se vratila u Daiwa house susrela sam Gđu Mikiko Taga, urednicu časopisa “Japan”.

Ona me je intervjuirala i prije nekoliko tjedana sam kod kuće primila tjedne novine “Asahi Shimbun Weekly AERA 2000”, 10, 23, (http://opendoors.asahi-np.co.jp/). Na 54. Stranici sam pronašla zanimljiv članak o Svetskom Haiku Festivalu 2000, i lijepu fotografiju s Gđom.Višnjom McMaster (Hrvatska), Gđom. Hanne Hansen (Njemačka),  Gdinom. Martinom Lucas (Velika Britanija) u jap. kukai.

U tom se članku spominje i moje ima, što je za mene posebna čast!  

Podnesak Gđe. Višnje McMaster “Kako haiku može pomoći djeci-slučaj iz Hrvatske”, vrlo me se dojmio i ponukao me na razmišljanje o prednostima koje može imati podučavanje o haiku u školama.

Gđa. Noriko Yoshida je iznijela zanimljive stvari u svom podnesku pod nazivom “Podučavanje haiku i haiga u školama” Na zamolbu Gđe. Noriko Yoshida napravila sam moj prvi pokušaj obojanog haiga.

Tijekom popodnevnih pauza prvog dana sam imala priliku upoznati divne osobe kao što su:

Gđa. Ikuyo Yoshimura (Japan), predsjednica Engleskog Haiku Evergreen i izvanredni profesor na The School of Business Administration, Asahi University (Školi za poslovnu administraciju). Od nje sam dobila vrlo zanimljivu knjigu “HONEYSUCKLE” (Kozja krv). Ona je divna osoba i jako sam ju zavoljela.

Gđa. Noriko Yoshida, instruktor za engleski i japanski jezik po haiga metodi, vrlo draga i divna osoba. 

Gđa. Fay Aoyagi (U.S.A) iz Fay Communications, San Francisco, divna osoba.

Gđa. Akemi Solloway (Velika Britanija) iz Watersound Enterprises Ltd., Brighton Business Centre, potpredsjednica Svetskog Haiku Kluba, divna osoba.

Gdin. Zinovy Vayman (U.S.A.) iz Kayi Aso Studio Institute for Arts,Boston, koji mi je ponudio časopis ”Dasoku”, divna osoba.

Gdin. Brian Tasker (Velika Britanija), koji mi je dao knjižicu s naslovom  “Four Haiku” (četiri haiku)!

Gđa. Sinnet Kathleen and Gdin. Sinnet Robert (U.S.A.)!

Gdin. George Mash (Velika Britanija)!

Za vrijeme posjeta Japanskom Veleposlanstvu sam također upoznala  Gđu. Hanne Hansen, iz Njemačke!

Na primanju koje je priređeno u Japanskom Veleposlanstvu u Londonu je došlo mnogo uvaženih gostiju iz različitih zemalja, svi zainteresirani za haiku poeziju. Tu nas je toplo dočekao Gdin. Susumu Takiguchi, koji je nosio lijepu tradicionalnu odjeću- japanski kimono.

Tada su Njegova Ekselencija Gdin. Sadayuki Hayashi- Veleposlanik Japana, i Njegova Ekselencija Gdin. Kaj Falkman- Veleposlanik Švedske, održali govor. Nakon toga sam imala posebnu čast da me posebno predstave uvaženom Gdinu Susumu Takiguchi, predsjedniku Svjetskog Haiku Kluba.

On mi je dodijelio posebnu titulu “Veleposlanika Haiku Svijeta” zbog mojih rezultata na području haiku pjesništva i predstavio neke od mojih nagrada:  “Arkansas  Traveler” (Putnik Arkanzasa) U.S.A;  “Special Award”(Počasna nagrada), Itoen 1999 (www.itoen.com), JAPAN;  “First Prize”(Prva nagrada), Međunarodno dječje natjecanje, Mainichi 1999, JAPAN; i  “Second Prize” (Druga nagrada), Hawai 1999, U.S.A.

Preplavilo me je oduševljenje i radost ali u isto vrijeme sam osjećala i odgovornost. Gdin. Susumu Takiguchi me zamolio da ostanem uz njega kao “Veleposlanik Haiku Svijeta” za vrijeme otvaranja svečanosti podjele nagrada na Svjetskom haiku festivalu.  Ta je svečana večer bila posvećena Japanu, toj divnoj zemlji čija me se tradicija i literatura duboko dojmila. Na službenoj večeri, kulinarski specijaliteti su učinili ovo primanje još više u Japanskom stilu. Štoviše, svi su me divni ljudi koje sam tamo upoznala ohrabrilivali svojim prisustvom, ulili mi samopouzdanje i zato bih željela zahvaliti svim učesnicima Svjetskog haiku festivala 2000.

Također mi je bila posebna čast upoznati Njegovu Ekselenciju Gdina. Kaj Falkmana, Gdina. Natsuishi Ban’ya (Japan)-jednog od najvećih Japanskih pjesnika, njegovu ženu i njihovu prekrasnu kćerku Gđu. Deodhar Angelee i Gdna.Deodhara Shridhar (Indija), Gđu. Barbaru Law (Velika Britanija), Gđu. Mervis Ameliu (Velika Britanija), Gdina. Miyasaka Toyoo (Njemačka), Gđu. Davies Lizanne (Velika Britanija).

Drugog dana Festivala, 26. kolovoza, bila sam zadivljena govorom Gdina. Susumu Takiguchija o japansko haijinu koji je živio u Americi. Tijekom njegovog posjeta Japanu, zemlji u kojoj je rođen, bio je iznenađen velikim promjenama kao što su pretjerano korištenje tehnologije koja je uzrokom slabljenja pravih, tradicionalnih vrijednosti.

Gdin. Susumu Takiguchi je ovime mislio na strah da haiku postane običan artikl pa je naglasio “Ne smijemo dopustiti da nas nadvlada pohlepa za materijalnim stvarima” Na primanju upriličenom u čast Japanske delegacije, bila sam pozvana da čitam gunsaku iz moje knjige “The Empty Cradle”(Prazna koljevka). Tijekom tih uzbudljivih trenutaka, Gđa Višnja McMaster je stajala pored mene.

Nakon toga smo prisustvovali tadicionalnom Japanskom plesu i zanimljivom prezentacijom čajne ceremonije koju je vodila Gđa. Akemi Solloway, potpredsjednica Svjetskog Haiku Kluba. Ona je starija kćerka samurajske obitelji Tanaka koja potjeće iz mjesta Karo gdje je dvorac Iwatsuki za vrijeme Lorda Ota Dokana (1432-1486). Ove su vještine posebno oduševile publiku. Ja sam također uživala u tradicionalnoj japanskom glazbi koja je kasnije slijedila.

Ovom prilikom su se samnom upoznale slijedeće osobe: Gdin. Jim Kacian (U.S.A.), urednik vrlo poznatog časopisa Društva haiku pjesnika Amerike pod imenom “Frogpond” (Ribnjak)!

Ja sam počašćena što sam postala član haiku pjesnika Amerike!

Također sam počašćena što su se sa mnom upoznali:

Gdin. Howard Lee Kilby, Tajnik Društva haiku pjesnika Amerike (http://www.octet.com/~hsa), koji je posebna osoba;

Gdin. Charles Trumbull, urednik HSA Newsletter i Gdin. Jim Kacian, urednik časopisa “Frogpond”.

Gdin. Dimitar Anakiev (Slovenija), veliki pjesnik koji je osvojio mnoge međunarodne nagrade, urednik “Green Apples”(Zelene jabuke) i pomoćni urednik “Knots”(Kvržica), osnivač HASEE-Haiku Udruženja Jugo-istočne Europe!

Gdin. Alain Kervern (Francuska), Gđa. Carmen Sterba (Japan), Gdin. Verhart Max (The Nizozemska), Gdin. Scott Robert J. (The Nizozemska), Gđa. Dr. Judith Vihar (Mađarska)!

Slijedećeg smo dana imali priliku koristiti usluge poduzeća Big Bus Company (www.bigbus.co.uk) i diviti se pogledu na London i rijeku Temzu.

Prekrasno!

Dvadesetosmog kolovoza putovali smo kočijom u Oxford (www.oxfordbus.co.uk) pa smo mogli uživati u ljepotama krajolika Engleske. Posjetili smo Oxford i složili smo se s izrekom da “ako je London na nebesima, Oxford je na sedmom nebu”. Ja sam bila smještena u Morrell Hall na Oxford Brookes University (www.brookes.ac.uk/business). Tijekom predavanja koja su bila na Oxfordu, bila sam počašćena što sam čula izlaganje Gđe. Kimio Tanaka, (http://cc.matsuyama-u.ac.jp/"kim/).

Shvatila sam da razvoj haiku pjesništva na Internetu obećaje svijetlu budućnost Japanskoj poeziji.

Gdin. Susumu Takiguchi, Gdin.Jim Kacian, i Gdin.Dimitar Anakiev su podnijeli zanimljiv prijedlog o osnivanju Svjetskog haiku Udruženja zbog bolje prezentacije haiku poezije na mođunarodnom nivou. Svjetski haiku festival 2000. je završio večerom za vrijeme koje su zbog haiku svi osjećali kao obitelj. Kao što je Gdin. Susumu Takiguchi izjavio, Svjetski haiku festival 2000. je predstavio vrhunac aktivnosti s namjerom da proširi haiku po cijelom svijetu, aktivnost koja je nazvana Kalendar Svjetskog haiku festivala 2000. Ova je aktivnost započeta na Oxfordu 1998. godine, u periodu između 1-3. travnja i nastavljena s još pet divnih događanja u istoj godini. Zatim, u 1999. s još 18 događanja -konferencijama, simpozijima i dr. organiziranima u  različitim zemljama  (Velikoj Britaniji, U.S.A, Japanu, i dr.)

U 2000. godini je planirano 25 takvih događanja, a vrhunac svega je Festival u Londonu i Oxfordu (25-30. kolovoza 2000)! Epilog je u svibnju 2001.

Ovaj opširan program je tijekom ovih nekoliko godina organizirao Gdin.Susumu Takiguchi koji ima ideju za ostvarenje objedinjenja svih svjetskih haiku organizacija- manjih i većih, u jedno veliko Svjetsko haiku Udruženje, s glavnim ciljem promocije haiku pjesništva. To će Udruženje sadržavati cjelokupnu konstrukciju menadžmenta haiku u svijetu, bez ograničenja na kreativne procese s obzirom na različite pristupe u haiku školama, bilo u Japanu ili u svijetu.

Ove svoje dojmove i informacije o Svjetskom haiku festivalu 2000. sam napisala s obzirom na moju titulu “Veleposlanika Haiku Svijeta”.

a white butterfly                                                bijeli leptir

in the field of daisies-                                     u polju tratinčica-

a spare petal                                                     višak latica

Sonia Cristina Coman (comansonia@usa.net).

Molim vas da dodate svoje adrese i postojeće web-stranice!